Volontiranje kao društveni fenomen ima moć doprinijeti kvaliteti života zajednice i društva u cjelini. Također, volontiranje u sebi sadržava potencijal osnaživanja pojedinca prema samopoštovanju, osjećaju osobnog postignuća, nove profesionalne inspiracije i još puno toga. Volontiranje posebno može osnažiti pripadnike onih skupina u društvu koji su tradicionalno bili primatelji volonterskih usluga. Suprotno takvom poimanju, upravo pripadnici skupina u riziku od socijalnog isključenja mogu donijeti jedinstven paket vrijednosti, znanja i vještina u svaki volonterski program, a time i u svaku organizaciju.
Osobe iz društvenih skupina u riziku od socijalne isključenosti (među kojima su dugotrajno nezaposlene osobe srednje životne dobi i nižeg obrazovanja, beskućnici, osobe s invaliditetom, žrtve nasilja te osobe romske pripadnosti i drugih nacionalnih manjina) kroz dugoročno i kontinuirano volontiranje uključene su u razne aktivnosti organizacija civilnoga društva gdje imaju priliku steći ili osnažiti radno iskustvo i socijalne kompetencije, a istovremeno i organizatori volontiranja osnažuju svoju ulogu u zajednici.
Volonteri pripadnici društvenih skupina u riziku od socijalne isključenosti uključeni su u provođenje aktivnosti socijalne podrške i pomoći korisnicima udruga/ustanova u kojima volontiraju, obavljaju administrativne poslove, vode kreativne radionice i športske aktivnosti, provode informatičke edukacije i pomažu djeci u učenju, sudjeluju u istraživanju u projektima, izrađuju i ažuriraju baze podataka za potrebe udruge/ustanove.
Kompetencije stečene volontiranjem kao i volontersko iskustvo nekima od volontera su dobra podloga za zapošljavanje, te mnogi volonteri ostaju i raditi u udrugama/ustanovama u kojima su volontirali.
