KAKO ŠKOLSKO VOLONTIRANJE MIJENJA SVAKODNEVICU – LEGISLATIVA U RH

Važnost volontiranja općenito se može iskazati putem glavnih rezultata do kojih ono dovodi:

1) Volontiranje pomaže u stvaranju stabilnog i povezanijeg društva – zajednički rad pojedinaca za dobrobit zajednice; volonterske akcije potiču povjerenje i suradnju, odnosno stvaraju društveni kapital;

2) Volontiranje dodaje vrijednost uslugama koje osigurava država – mnoge aktivnosti u koje su ljudi uključuju dobrovoljno predstavljaju vrijednu dopunu uslugama koje pruža država.

U današnje doba, doba ubrzanih i stalnih promjena, volonterstvo se pokazuje kao jedan od alata za razvoj, jačanje i održivost zajednica u kojima živimo te za poboljšanje položaja i uključivanje „isključenih“ pojedinaca/ki u život zajednice (kroz stjecanje iskustva, razvoj novih i usavršavanje postojećih znanja i vještina).

U Republici Hrvatskoj volonterstvo je regulirano Zakonom o volonterstvu (NN, 58/07 i 22/13). Volontiranjem se u Hrvatskoj smatra dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili za zajedničku dobrobit, bez isplate novčane nagrade ili druge imovinske koristi.

Školsko volontiranje, kao oblik volontiranja, predstavlja koncept u kojem škole, kao odgojno-obrazovne institucije, mogu promicati, poticati i organizirati volonterski rad. Uloga škole, u ovom kontekstu, uključuje: informiranje učenika/ca o vrijednostima i mogućnostima volontiranja te pružanje podrške učenicima/ama kod organiziranja volonterskih aktivnosti unutar i izvan škole.

Prethodno spomenutim zakonima regulira se i tko je volonter/ka, što je posebno važno u kontekstu školskog volontiranja. Tako se primjerice, volonterom/kom smatra osoba koja ima najmanje 15 godina, a maloljetne osobe s navršenih 15 godina sklapaju ugovor o volontiranju i volontiraju samo uz pisanu suglasnost roditelja odnosno zakonskog zastupnika/ce. Što se tiče volontiranja osoba mlađih od 15 godina, odnosno odgoja za volontiranje, potrebno je da s aktivnostima bude suglasan zakonski zastupnik/ca te da se aktivnosti ne obavljaju u razdoblju između 20 h i 6 h radnim danom te između 23 h i 6 h vikendom ili praznicima. Također organizator volontiranja mora biti odgojno-obrazovna ustanova, ustanova socijalne skrbi ili druga pravna osoba koja organizira volontiranje u odgojne i obrazovne svrhe uz suglasnost nadležnih tijela. Ovakvom regulativom potiče se upravo odgojno-obrazovne institucije da aktivnije i intenzivnije promiču i provode volontiranje unutar svojih institucija.