Udruga mladih „Mladi u EU“ od 2017. godine je u partnerstvu sa njemačkom fondacijom Steinbeis s kojom zajednički provodi projekte volontiranja u sklopu Europskih snaga solidarnosti, nove europske inicijative kojom se želi većem broju mladih omogućiti da sudjeluje u širokom rasponu aktivnosti kroz volontiranje ili stažiranje i zaposlenje.
Jedan od volonterskih projekata provodi se u Charity Organization for Hearing-Impaired Children and Young People (njem. Sozialwerk für hörgeschädigte Kinder & Jugendliche) u Freiburgu koja nudi različite oblike podrške djeci s oštećenjima u slugu. Naime, dok ne dosegnu školsku dob, djeca se organiziraju u male skupine manje skupine te se s njima provode određene aktivnosti koji im daju priliku da nauče kako najbolje koristiti slušne sposobnosti, razvijaju i poboljšavaju svoje govorne vještine i uče o svojoj okolini. Također mogu doživjeti da su dio neke zajednice.
Poslušajmo riječi volonterke kakvo je njeno iskustvo nakon završena prva tri mjeseca volontiranja u Njemačkoj:
“Kad trebam objasniti svoju motivaciju za odlazak na volontiranje u Njemačku ponekad mi je teško to objasniti jer su na početku bile “u igri” neke emocije kojih trenutno više nema, ali i moje stanje uma i ideali u tom vremenu dok sam razmišljala o prijavi i odlasku na volontiranje. Sve u svemu mogu reći da je odluka bila instant donesena.S obzirom da je ideja bila dosta suluda, smatram da me moji roditelji još uvijek ne razumiju zašto bi nakon diplome otišla volontirati u Njemačku. Tijekom ova prva tri mjeseca mislim da sam stekla različite kompetencije, iako mi je i o tome teško govoriti s obzirom da sam već tijekom svog školovanja volontirala, sudjelovala na različitim konferencijama, edukacijama i radionicama te već stekla niz kompetencija i vještina neformalnog obrazovanja, ali mogu reći su se u ova tri mjeseca sve te vještine samo nastavile razvijati i produbljivati. Također, naučila sam i dosta novih stvari. “Šutanje” lopte u osnovnoj školi pomoglo mi je ovdje da se priključim nogometnoj ekipi nastavnika. Od novih kompetencija bih izdvojila najprije kuhanje. Znači, moje vještine u kuhanju su napokon došle na razinu “jestivo”. Osim toga, naučila sam plesti, naučila sam također heklati. Učim njemački znakovni jezik. Naučila sam plesati tradicionalno kolo jer sam imala prezentaciju o Hrvatskoj u školi. Mogu reći da svaki dan učim nešto novo i rastem zajedno sa učenicima. Pokušavam ih razumjeti, naučiti o njihovim poteškoćama, problemima, ali i interesima. Svaki dan skupa rastemo i upoznajemo se. Također, upoznajem nove metode rada u školi budući da je riječ o djeci sa problemima sa sluhom i još nekim drugim poteškoćama. Što se tiče mog slobodnog vremena, nema ga baš puno. Moram priznati da jako puno radim, ali za to sam sama kriva budući da čim se ukaže neka prilika da sudjelujem u nečemu ja odmah prihvatim i onda ponekad imam jako puno posla također i preko vikenda. Ali ne mući me to jer sam stvarno sretna dok ovo radim i to me ispunjava tako da se na kraju dana uvijek dobro osjećam. Trenutno pripremam dva projekta za sljedeće polugodište, a ovaj tjedan sam dobila priliku za samostalno voditi nekoliko sati nastave i to u čak dva razreda. I ako uzmem u obzir povratne informacije od učenika, odgajateljica i ravnatelja smatram da sam obavila dobar posao i nadam se da ću dobiti još više takvih prilika. Osim toga, stalno pjevam, plešem, sviram s djecom, radimo “face painting”, kuhamo u školi, pripremamo različite izložbe, priredbe. I mogu reći da iako one emocije s početka koje su bile motivacija da se prijavim na projekt više ne postoje, i dalje smatram da je dolazak ovamo u Swatchwarld na volontiranje bila najbolja odluka i da sam zbog toga uistinu ponosna na sebe.”
